Intervju sa Rambom Amadeusom

Written by Kaća Žuljević on .

Rambo1

Antonije je Rambo. Pušić je Amadeus. Poznati muzičar i kritičar savremenog društva, Rambo Amadeus, u intervjuu za Media centar otkriva kako da sačuvate zdrav razum i izgradite što kvalitetniji lični kosmos, pokušava da odgonetne zašto mladi odlaze iz Srbije i kakvu ulogu mediji igraju u društvu.

MC: Sposobnost adaptacije u vremenu u kojem živimo nije laka, kako uspevate da se izborite sa takvom okolnošću i šta savetujete ljudima koji su ostali „zaglavljeni"?

Herceg Novi je 1850, na primer, bio potpuno go, kamen na kamenu, znači nije bilo ničega. Čitava Boka Kotorska je bila krševita, obala je bila kamena, a onda su pomorci, koji su rodom iz Boke, sa svojih putovanja donosili suptropske biljke, palme i ostale biljke. Oni su to mukotrpno sadili i te biljke su kržljale, nisu rasle baš kako treba prvih pedesetak godina i onda su se aklimatizovale i sad je čitava Boka praktično zelena. To je jedna ogromna botanička bašta. One biljke koje se nisu aklimatizovale su umrle.

Ali sa čovjekom je drugi štos. Čovjek, za njega je mnogo bolje da on stvara društvenu klimu i da adaptira društvenu klimu prema svom ukusu, nego da se prilagođava društvenoj klimi. Ako se čovek pasivno prilagođava, kao biljka, društvenoj klimi, onda postoji mogućnost da zapravo jedna odabrana manjina nekontrolisano pravi neku društvenu klimu i da onda čovjek praktično mora da trpi samovolju nekakve vlastele. Čovek mora aktivno da stvara ambijent u kojem se živi i tako može sasvim lijepo i sasvim uspješno da stvori svoju mikroklimu, svoj mikroambijent da njeguje.

MC: Znači da bi trebalo da se radi na razvoju socijalne svesti mladih ljudi?

Prvo to, ali to je za njih nešto ekstra apstraktno. Poruka je: izaberi dvojicu koje cijeniš i napravi sa njima odnose koji su govori šta misliš, i... napravi odnose takve sa dvojicom, to je dosta, matematika kaže da će geometrijskom progresijom za sedam dana odnosi u društvu biti sređeni.

Rambo2

MC: U poslednje vreme sve češće se vodi polemika o slobodi medija. Da li vi to osetite i ako je tako na koji način?

Mi se nalazimo u jednoj prelaznoj fazi u kojoj je dosadašnji medij – televizor, prepušten tehničkom smetlištu istorije, a internet se otvorio kao novi medij koji koriste mladi, a sve što je na tehničkom smetlištu istorije prepušteno je najnekritičnijem društvenom sloju. Znači, to su uglavnom neobrazovani penzioneri i potpuno neobrazovani, neobavješteni, neki široki sloj ljudi koji zapravo...

Tako da, žaliti se na to da je televizija nekvalitetna, to je isto kao da se žalite na to što su viršle nekvalitetne. Jasno je da su viršle nekvalitetne, njihov zadatak je da budu jeftine, najjeftinije moguće. Prave se od otpada. Žaliti se sad, kupiti viršle i reći da su loše je otprilike isto toliko glupo kao da kažeš da je televizija glupa.

Recimo, da li upotrebljava neko parnu lokomotivu? Ne. Ona troši ugalj, prevaziđena je. Ona je isto na tehničkom smetlištu. Televizija je prevaziđen tehnološki medijski proizvod isto kao i novina na kiosku. Novine na kiosku se obraćaju ljudima koji nemaju kompjuter. Novine služe samo da bi ti u prolazu, kad ideš na pijacu, pročitao neki naslov i zajebao se i kupio te novine.

Dakle, mediji su danas liberalniji nego ikada, danas imamo društvene platforme gdje ljudi razmjenjuju informacije. Svaki čovjek je danas medij. Danas svaka osoba emituje svoj program. I to tako što može da na svom facebook profilu okači šta god hoće i da njegovih par stotina prijatelja to vidi. Ako je nešto zanimljivo, geometrijskom progresijom će to vidjeti svi. U tom smislu danas su mediji potpuno slobodni. Nikad nisu bili slobodniji. Ali naš um je ograničen i mi sad, zbog činjenice da je naš um ograničen, glup da shvati koliku moć imamo sa novim medijem koji se zove internet, mi sad to naše, sopstveno ograničenje projektujemo na televiziju i novine. Koji su tri, tu je i radio. Niko pametan se više tim ne bavi, ističe rambo Rambo.

MC: Vi ste ambasador dobre volje UNICEF-a. Šta mislite o masovnom prilivu migranata Evropi koji se dešava trenutno?

Izvinjavam se, to je maslo velikih sila. Velikim silama nije odgovarala „diktatura" na Bliskom istoku, a jasno je, kod neukog i primitivnog naroda jedino diktatura može da održava stabilnu neku državu. Mi smo ranije imali gastarbajtere koji su radili u Libiji, a danas iz Libije imamo hiljade i hiljade jadnih, poniženih, uvrjeđenih ljudi koji bježe iz tog ratnog ambijenta. Podsjetiću vas, ono što mi danas možemo da shvatimo je kako se osjećaju Šveđani kada mi dođemo kod njih. Mi nemamo nikakvu empatiju prema ljudima koji dođu sa našeg juga. Podsjetiću vas da je ove godine podavljeno u Mediteranu duplo više ljudi nego što je na Titaniku stradalo. Titanik se i dan danas pominje kao najveća pomorska tragedija, a ovo prolazi portpuno neopaženo. Evo skoro je u Nepalu stradalo deset hiljada ljudi i niko za to ne daje pet para.

Dakle, razbiti solidarnost kod ljudi je uvod u apsolutnu diktaturu kapitala, jer kapitalu, diktatu kapitala, samo solidarnost stoji na putu. I mi sad imamo situaciju u kojoj si, u stvari, za pet, sedam dinara ili dolara u stanju da prodaš oca, majku, sestru i gotovo je. Kapital preuzima sve pore društva i mi više nećemo poznavati stare vrednosti, društvo više neće biti nikada kao što je bilo. Biće mnogo surovije i brutalnije, ali ne brutalno onako kako je ljudska priroda brutalna, nego brutalan na jedan hladan, neemocionalan način jer kapital, on ima svoje principe, vrlo jednostavne. Njegov jedini princip je da se uvećava. A nema više kud da se uvećava, jer se on uvećava uglavnom na račun trošenja resursa i onog dana kada resursi budu gotovi, tog dana će čovječanstvo zateći sudbina ista kao što je zatekla dinosaurse.

Mnogi naučnici pišu teoreme o tome kako su izumrli dinosaursi, oni su izumrli na najjednostavniji način. To su bili savršeni aparati za lov, oni su bili savršene mašine za ubijanje i lov. Imali su ogroman apetit i pojeli su sve ostale životinje na planeti zemlji i kad su pojeli sve ostalo, pošto su bili savršeni, onda su se pojeli između sebe. Dakle, ostao je jedan koji nije više imao šta da pojede. Na kraju će možda neki mega bogataš koji je vlasnik svega, vlasnik svih para, jedna porodica na svijetu koja će da bude vlasnik čitave planete, ona će na kraju da shvati da je stanovništvo, da jedan mali broj stanovništva, ipak treba toj porodici kao publika, jer čemu služi jedno ogromno bogatstvo osim da se drugi dive? Tako da će, u tom smislu, jedan dio čovječanstva koji želi da bude publika tom bogatstvu biti bezbjedan, on će se održavati u životu, jer ne možeš da se razmećeš ako nemaš pred kim da se razmećeš.

MC: U svijetu pa i kod nas jača antisemitizam, ksenofobija i nacionalistički pokreti. Recite nešto o tome.

Pa da, to je sve proizvod kapitala. Niste glavni instrument pomenuli za nacionalizam i ksenofobiju – to je crkva. Crkva u istoriji ljudskoj ima najkrvavije ruke, podsjetiću vas na Krstaške ratove, na sve ratove, svi ratovi su religiozni. Pogledajte posljednji rat na teritoriji bivše Jugoslavije, pa to je i kulturološki i antropološki gledano potpuno isti narod, tu razlike nema. Evo danas najmodernije ispitivanje genoma pokazuje da vi ne možete u sitnija crijeva da uđete nego Balkan. Genom, gen, ne poznaje podjelu na Srbe, Hrvate, Muslimane, Dalmatince, Bokelje, Crnogorce, ne postoji to. Postoji samo Balkanac. Sitnije se ne može. I ko je to? Kako je sad, taj svijet, na koji način je on bio podjeljen i na koji način je zaratio? Pa crkva je to uradila, dok smo bili ateisti, u socijalizmu, nije padalo na pamet nikome. Međutim, čim smo dozvolili, čim smo pustili crkve u medije oni su opet pokazali svoj krvoločni apetit.

Rambo3

MC: Odliv mladih mozgova je u procvatu poslednjih decenija. Vi ste ostali ovde, formirali porodicu i borite se iz dana u dan. Da li biste vi mogli da nam predložite neki plan kako bi se zaustavila ta pojava?

Samo Gvineja Visao ima veći procenat. Djeca inteligentna i sposobna idu tamo gdje su više cijenjena. Znači, profesor ekonomije Zec prije neki dan je rekao: „Mi", kaže, „deset najboljih iz Matematičke gimnazije poklonimo Englezima, a sebi ostavimo deset najvećih budala koji idu u realiti šou." Međutim, ništa to nije žalosno. Mi smo imali državu koja je imala neke kriterijume, to se raspalo i sad su sve ove balkanske države osuđene da budu gubernije, da budu provincije. A odlika provincije je da najljepše žene odlaze, ne i najpametnije. To je normalno.

Ja sam, kad sam pravio djecu, mislio o tome. Moj plan je potpuno jasan. Ja se ponašam po toj agendi. Nije problem u siromaštvu. Ti imaš Urugvaj. Urugvaj je siromašniji. Brazil. Mnoge države su siromašnije od nas, međutim, ne bježe ljudi od toga. Ljudi bježe od moralne bijede. Od negativne selekcije, od patoloških lažova. Meni, moji studenti, kad odu u Dansku, na primer, oni se sa čuđenjem vraćaju. Tamo, kažu, niko ne laže. Tamo je sramota laganje. Ovdje su ljudi frapirani kad dođu Finci. Kažu: „Jao, Finci govore tako malo, ali tačno pogađaju srž i govore tačno ono što žele, i što žele da kažu i što misle...". Nama je to neobično, jer smo ovdje postali patološki lažovi i prevaranti i to je gotovo, ta stvar je gotova pošto je sistematski to desetkovano poslednjih tridesetak godina, ne znam ni ja koliko, možemo samo da očekujemo od ove generacije koja sjedi u osnovnoj školi, možda njima, kad stasaju... Ali dok stasaju, već će biti korumpirani, već će ući u sistem, gotovo je.

Ovdje djeca žive sa roditeljima do pedesete godine, u stanu, i čekaju da roditelji pocrkaju kako bi oni postali vlasnici stana. Tako se ovdje živi. I svi gledaju prema gore, da li će sad premijer ili predsjednik nešto da riješe. Oni ne mogu da riješe ništa, oni mogu samo da palabude na televiziji. A niko nije spreman da sa svojim najbližim, sa bratom, sestrom, sa svojim podređenim ili nadređenim napravi savršene, to jest, kvalitetne odnose.

Kažu korupcija! Znaš kako su u Švedskoj stali na kraj prostituciji. Ne ide kurva u zatvor nego onaj koji plaća usluge. Jer on navodi na zlo. Znači, kako bi se korupcija iskorijenila? U zatvor ide onaj koji plaća, koji daje pare, jer on te navodi na zlo. Veće je zlo da daš. Da potplatiš, nego da uzmeš. Znači, korupcija dolazi odozdo. Korupcija dolazi od toga kad te zaustavi policajac, a ti njemu kažeš možemo li da se dogovorimo da mi ne pišeš kaznu od pet hiljada evo ti hiljadu. Lako je njega ubjediti ako mu je plata trista evra. Međutim, kad bi tebi kazna za takav pokušaj bila deset puta veća nego saobraćajna kazna ne bi se time bavio. Znači, odozdo, svaki nekvalitet dolazi potpuno odozdo, iz naroda, iz lošeg karaktera pojedinca.

MC: Dajte nam savet kako čuvati i očuvati mentalno zdravlje iz dana u dan?

Samo preko morala, nikako drugčije. Samo preko morala, dakle, proučite malo etiku i moral i ako su vaša uvjerenja u skladu sa etičkim normama i sa moralom i ako ste svjesni svojih uvjerenja, onda je lako da se ponašate u skladu sa svojim uvjerenjima. Međutim, ovdje se ljudi djele na one koji su pošteni i na one koji nisu došli u priliku da nešto zajebu i ukradu.

MC: Preporučite nam mesto za kontemplaciju i meditaciju.

Na svakom mjestu mogu da kontepliram. Meni je samo važno da mi se niko ne obraća da mogu da mislim na miru. Znači, najviše volim kada ljudi koji mene uvažavaju, vole moj rad, a ne poznaju me lično, na ulici kada me vide, prave se da me ne poznaju. A ljudi koji žele da se slikaju sa mnom, sto posto sam svjestan da se njih ja uopšte ne tičem, nego da im predstavljam samo neko magare sa televizije. I hoće da mi skinu skalp. Da se, kao, sad tu, da imaju tu fotografiju. Znaš po čemu sam to vidjeo? Vidjeo sam po tome što, kad se fotografiše sa mnom, sekund poslije toga mene uopšte ne gleda. Gleda kako je ispala fotografija. Ja više nisam važan. Tako da kada neko hoće naročito da me uvrijedi, onda treba da insistira da se fotografiše sa mnom. I mogu da kontepliram svuda i uvijek samo da me niko ništa ne pita.